Zapošljavanje u sektoru CCUS

Globalni sektor hvatanja, korištenja i skladištenja ugljika (CCUS) prelazi iz faze studija izvedljivosti u eru industrijske primjene, što se snažno odražava na hrvatsko tržište. U razdoblju do 2030. godine, Hrvatska ulazi u ključnu fazu razvoja niskougljičnih tehnologija, potaknutu revidiranim Nacionalnim energetskim i klimatskim planom te usklađivanjem s europskim paketom "Spremni za 55". Veliki industrijski emiteri u cementnoj, rafinerijskoj i petrokemijskoj industriji pokreću značajne kapitalne investicije. Ističe se projekt dekarbonizacije tvornice cementa u Koromačnu vrijedan 237 milijuna eura, s planiranim dovršetkom do 2028. godine. Ova tranzicija prema komercijalnim postrojenjima stvara pritisak na širem sektoru energetike, prirodnih resursa i infrastrukture, gdje potražnja za specijaliziranim tehničkim vodstvom nadmašuje dostupnost lokalnog kadra. Često se ovi projekti razvijaju paralelno s drugim inicijativama dekarbonizacije, što dodatno potiče zapošljavanje stručnjaka za zeleni vodik.

Regulatorni okvir primarni je katalizator za ubrzano ekipiranje u ovom segmentu. Stupanjem na snagu novog Zakona o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja te implementacijom sustava EU ETS2, upravljanje emisijama prestaje biti isključivo pitanje korporativne održivosti i postaje stroga financijska obveza. Uz to, puna primjena Mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM) zahtijeva visoku preciznost u izvještavanju. Ovi zahtjevi izravno oblikuju trendove zapošljavanja u CCUS-u, stvarajući izraženu potrebu za direktorima usklađenosti, stručnjacima za praćenje, izvještavanje i verifikaciju (MRV) te menadžerima sposobnima za vođenje složenih procesa ishođenja dozvola i osiguravanja sredstava iz EU fondova. Zbog isprepletenosti fizičke infrastrukture i financijske usklađenosti, ovaj je segment usko vezan uz zapošljavanje stručnjaka za tržišta ugljika.

Baza talenata za CCUS projekte u Hrvatskoj trenutno se oslanja na tranziciju stručnjaka iz tradicionalnih teških industrija. Iako sveučilišta u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku pružaju snažne temelje u strojarstvu, kemijskom inženjerstvu i geologiji, nedostatak usko specijaliziranih programa za CCUS tehnologije zahtijeva strateški pristup regrutaciji. Poslodavci se primarno usmjeravaju na iskusne inženjere i voditelje projekata s međunarodnim iskustvom, čija se bruto mjesečna primanja u srodnim industrijskim sektorima kreću od 3.000 do 4.500 eura. Kako se sektor razvija, očekuje se rast primanja koji reflektira visoke operativne rizike i složenost upravljanja podzemnim skladišnim kapacitetima, što naglašava važnost ciljanog zapošljavanja inženjera za CCUS projekte. Razumijevanje načina na koji funkcionira potraga za izvršnim kadrom ključno je za privlačenje ovakvih rijetkih profila.

Geografska distribucija CCUS aktivnosti u Hrvatskoj usko je vezana uz postojeću industrijsku infrastrukturu i geološke potencijale. Zagreb funkcionira kao središte za regulatorne, financijske i korporativne funkcije, dok su sjeverna Hrvatska i Slavonija ključne zone za potencijalno geološko skladištenje u iscrpljenim plinskim poljima. Primorsko-istarska regija predstavlja važno čvorište koje se oslanja na međunarodnu suradnju, uključujući planirane offshore projekte na Jadranu. Uspješno skaliranje operacija zahtijevat će od kompanija da premoste strukturni nedostatak kadrova kroz strukturirani proces potrage za rukovoditeljima, kombinirajući internu prekvalifikaciju, privlačenje povratnika iz inozemstva i integraciju međunarodnih stručnjaka za specifične tehnološke niše.