Zapošljavanje u sektoru baterijskog skladištenja energije

Hrvatski energetski sektor nalazi se na strateškoj prekretnici u razdoblju od 2026. do 2030. godine. S obzirom na to da država uvozi gotovo 60 posto ukupne energije i više od 30 posto električne energije tijekom ljetnih mjeseci, ubrzana izgradnja kapaciteta za skladištenje energije postala je prvorazredni gospodarski prioritet. Zagušenja u prijenosnoj mreži, koja su samo u 2023. i 2024. godini uzrokovala gubitke desetaka gigavatsati energije iz obnovljivih izvora, izravno dokazuju nužnost baterijskih sustava (BESS). Budući da je 59 posto hrvatske prijenosne mreže starije od 40 godina, a novi 400 kV dalekovod na relaciji sjever-jug neće biti izgrađen prije 2035. godine, baterije se pozicioniraju kao jedino održivo kratkoročno i srednjoročno rješenje za fleksibilnost sustava. Iako Nacionalni energetski i klimatski plan (NECP) cilja na 250 MW do 2030. godine, Registar OIEKPP već bilježi 1,1 GW prijavljenih projekata, što stvara snažan pritisak na tržište rada i zahtijeva ciljanu potragu za rukovoditeljima u sektoru baterijskog skladištenja.

Regulatorno okruženje u Hrvatskoj predstavlja jedan od najvećih izazova za realizaciju projekata i izravno diktira profile stručnjaka koje kompanije moraju zaposliti. Zakonski okvir, predvođen Hrvatskom energetskom regulatornom agencijom (HERA) i Ministarstvom gospodarstva, iznimno je složen. Primjerice, strogi rok od tri godine za ishođenje lokacijske dozvole nakon dobivanja energetskog odobrenja u uvjetima spore administracije doveo je do isteka više od 350 MW dodijeljenih odobrenja. Dodatno, izmjene programa državnih potpora iz 2025. godine favoriziraju isključivo kombinirane projekte iza brojila, gdje baterijski sustav mora apsorbirati najmanje 75 posto energije iz izravno povezane solarne opreme. Zbog toga je komplementarnost sa solarnom energijom i energijom vjetra apsolutna, a tržište vapi za voditeljima razvoja baterijskog skladištenja koji posjeduju dubinsko razumijevanje regulatornih uskih grla.

Tržište rada karakterizira visoka fragmentiranost poslodavaca, uz sve snažniji ulazak međunarodnih energetskih grupacija i inovativnih regionalnih igrača. Ponuda talenata iznimno je ograničena. Iako institucije poput Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER) i Energetskog instituta Hrvoje Požar (EIHP) generiraju vrhunska tehnička i analitička znanja, stručnjaci s praktičnim iskustvom u baterijskim tehnologijama i upravljanju zagušenjima predstavljaju rijedak resurs. Geografski gledano, potražnja za talentima u Hrvatskoj izrazito je asimetrična. Najveća koncentracija potreba nalazi se u Dalmaciji, pri čemu operativno područje Splita obuhvaća čak 75 posto ukupne snage potrebnih baterijskih spremnika, primarno zbog kritičnog zasićenja 110 kV mreže na pravcu Zadar – Bilice.

U nadolazećem razdoblju, konkurentska prednost pripast će onim organizacijama koje uspiju privući i zadržati multidisciplinarne timove. Posebno je izražen rast potražnje za inženjerima za integraciju u mrežu, stručnjacima za energetsku elektroniku te specijalistima za tržišne modele rada baterija i energetsku arbitražu. Sposobnost navigacije kroz složene procedure Hrvatskog operatora prijenosnog sustava (HOPS) i HERA-e postala je jednako važna kao i tehnička ekspertiza, čineći multidisciplinarne vještine najtraženijom valutom na hrvatskom energetskom tržištu rada. Za tvrtke koje tek ulaze na tržište, razumijevanje kako zaposliti stručnjake za baterijsko skladištenje ključno je za uspješnu realizaciju projekata.