Pronalazak izvršnih kadrova za AI medicinske uređaje

Integracija umjetne inteligencije u medicinsku tehnologiju predstavlja jednu od najznačajnijih kliničkih i operativnih transformacija današnjice. U razdoblju do 2030. godine, komercijalizacija medicinskih uređaja temeljenih na umjetnoj inteligenciji u Hrvatskoj prelazi iz faze testiranja u sustavnu implementaciju unutar nacionalnog zdravstvenog sustava. Nacionalna strategija razvoja zdravstva i projekti poput Centralnog elektroničkog zdravstvenog zapisa (CEZIH), podržani s više od 700 milijuna eura iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO), izravno potiču potražnju za naprednim rješenjima u području medicinske dijagnostike i terapije. Ova evolucija snažno mijenja dinamiku tržišta rada unutar šireg sektora zapošljavanja u zdravstvu i znanostima o životu. Tradicionalni pristupi regrutaciji više ne mogu odgovoriti na akutni nedostatak multidisciplinarnih stručnjaka koji posjeduju dvostruku ekspertizu: inženjering naprednih arhitektura strojnog učenja i duboko razumijevanje složene medicinske regulative.

Regulatorno okruženje za AI hardver i razvoj softvera kao medicinskog proizvoda (SaMD) postalo je iznimno strogo. Usklađivanje sa Zakonom o medicinskim proizvodima, nadzorom HALMED-a te novim zahtjevima EU Akta o umjetnoj inteligenciji (AI Act) i Uredbama MDR/IVDR, tehnološki je i pravno iznimno zahtjevno. Vrijeme generalista u regulatornim poslovima je prošlo. Današnji voditelji osiguranja kvalitete i regulatorne sukladnosti moraju biti tehnički potkovani stručnjaci sposobni za reviziju algoritama, integraciju kibernetičke sigurnosti i proaktivno upravljanje rizicima. Visoke kazne za neusklađenost i strogi zahtjevi za dobivanje CE oznake podigli su regulatornu sukladnost na razinu strateškog prioriteta uprava, što dramatično povećava potražnju za usko specijaliziranim kadrovima.

Strukturu hrvatskog tržišta karakterizira jasna podjela uloga. S jedne strane, međunarodne korporacije poput Siemens Healthineers, Philips Healthcare i GE Healthcare opskrbljuju velike kliničke bolničke centre (KBC Zagreb, Split, Osijek, Rijeka) naprednim sustavima. S druge strane, domaće tehnološke tvrtke i agilni startupi poput IN2 Grupe razvijaju specijalizirana softverska rješenja za zdravstvo. Ovaj strukturni pomak zahtijeva novu generaciju komercijalnog i tehničkog vodstva unutar MedTech sektora. Tržište se također konsolidira kroz preuzimanja manjih AI tvrtki od strane globalnih igrača, što dodatno mijenja dinamiku potražnje za talentima i stvara pritisak na zadržavanje ključnih inženjera.

Geografska distribucija stručnjaka u Hrvatskoj izrazito je centralizirana. Zagreb dominira s oko 60 posto ukupne potražnje, okupljajući sjedišta vodećih IT tvrtki, razvojnih centara i najvećih zdravstvenih ustanova. Rijeka i Split razvijaju se kao sekundarni centri, posebno u kontekstu modernizacije bolničkih sustava i privatnih poliklinika. Unatoč kvalitetnim programima na fakultetima poput FER-a i medicinskih fakulteta, na tržištu rada postoji izražen manjak profila koji spajaju medicinu i tehnologiju. Odljev iskusnih biomedicinskih inženjera u inozemstvo i druge propulzivne IT sektore dodatno otežava formiranje stabilnih timova za razvoj medicinskih uređaja.

Kompenzacijski paketi za ključne stručnjake u ovom segmentu doživjeli su značajnu korekciju. Zbog ograničene ponude i visoke dodane vrijednosti koju donose, plaće AI specijalista u medicinskom sektoru bilježe snažan rast. Za seniorske pozicije s više od sedam godina specifičnog iskustva, neto mjesečni iznosi u 2026. godini kreću se između 5.500 i 9.000 eura, uz varijabilne bonuse od 10 do 20 posto vezane uz ispunjenje poslovnih i regulatornih ciljeva. U Zagrebu su primanja u prosjeku 15 do 25 posto viša nego u ostatku zemlje. Organizacije koje ne mogu pratiti ove kompenzacijske standarde suočavaju se s dugotrajno upražnjenim pozicijama, što izravno usporava razvoj proizvoda i odgađa ključne regulatorne prijave.